fibrinogen

Fibrinogen ( faktor I) je protein sintetiziran prvenstveno u jetri. U krvi, što je u otopljenom stanju, ali kao posljedica procesa fermentacije pod utjecajem faktora XIIIa i trombina mogu se prevesti u netopivi fibrin. Referentne vrijednosti koncentracije fibrinogena u plazmi prikazane su u tablici. .

Fibrinogen odnosi proteina akutne faze, te je potrebna koncentracija u plazmi povećava tijekom infekcije, upale, trauma i stresa. Sinteza fibrinogena stimulira hormone( inzulin, progesteron), masne kiseline i PDF.Ipak, glavni stimulator sintezu fibrinogena je IL-6 izlučivanje makrofagi i monociti u odgovoru na fagocitoze PDF-u. Koncentracija fibrinogena u krvnoj plazmi povećava se kod pušača koji imaju dijabetes melitus. Kako se koncentracija fibrinogena povećava, povećava se rizik od kardiovaskularnih bolesti. Kod žena je koncentracija fibrinogena veća od muškaraca, a njihovo povećanje s dobi je vidljivije. Tablica

Referentna vrijednosti koncentracija u plazmi od fibrinogen

tablica referentnih vrijednosti koncentracija fibrinogena u krvnoj plazmi koncentracija fibrinogena

povećanu ili njegov pad zabilježen u sljedećim uvjetima i bolestima.■ Hypercoagulation u različitim fazama tromboze, infarkta miokarda, te u posljednjim mjesecima trudnoće, nakon porođaja, nakon operacije.

■ Upalni procesi, osobito upala pluća. S tim u vezi, određivanje koncentracije fibrinogena u plazmi koristi se paralelno s određivanjem ESR-a za praćenje tijeka upalnog procesa.

■ Neoplastični procesi, posebno za rak pluća.

■ Svjetlosni oblici hepatitisa( može se povećati koncentracija fibrinogena).Oštećenje teške jetre( akutni hepatitis, ciroza) popraćen je smanjenjem koncentracije fibrinogena.■

nasljedni afibrinogenemia i hypofibrinogenemia, primarna fibrinolize( koncentracija fibrinogena je smanjena).

■ DIC sindrom u kojem promjene koncentracije fibrinogena ovise o obliku i stadiju procesa. U slučajevima kroničnog oblika DIC-sindroma, kao iu prvoj fazi akutnog DIC-sindroma, povećava se koncentracija fibrinogena. Kasnije, dolazi do smanjenja koncentracije fibrinogena, što ukazuje na prijelaz procesa u sljedeće( II i III) stupnjeve i objašnjava se njegovom povećanom potrošnjom. U drugoj fazi DVS-sindroma koncentracija fibrinogena se smanjuje na 0,9-1,1 g / 1, a III postaje manja od 0,5 g / l, ili se uopće ne utvrdi. Pri procjeni rezultata studija potrebno je uzeti u obzir ne samo apsolutno, ali i relativno smanjenje koncentracije fibrinogena u usporedbi s početnim povećanim indeksima. Izraženo progresivno smanjenje koncentracije fibrinogena u stadijima II-III akutnog DIC sindroma smatra se nepovoljnim znakom, a poboljšanje stanja prati njegovo povećanje.